Saturday 21 March 2015

VAGABONDI: DAMJAN DJAKOV & ATHOS ONGARO



March 24 - April 25, 2015
Art Gallery CANVAS, Kosovska 16, Belgrade

VAGABONDO: DAMJAN DJAKOV

Kada sam pre trideset pet godina sišao sa voza i našao se između Apuanskih planina i Tirenskog mora, u sunčanoj Versiliji, nisam ni sanjao koliko će taj put kroz vreme i prostor trajno promeniti i mene i svet oko mene. Među prvim umetnicima koje sam upoznao u Italiji bio je Athos Ongaro, sa kojim sam povremeno delio stan i atelje i zajedno izlagao u Italiji, ali i u inostranstvu. U međuvremenu je svako od nas išao na svoja putovanja (Amerika, Indija, Cejlon), da bismo se na kraju ponovo sreli u Beogradu. Tokom vremena više puta smo menjali uloge, ja sam radio skulpure, a on je odlučio da slika. Kao što sam ja postao građanin Italije, Athos Ongara sada vidim u istoj poziciji u Beogradu. To je razlog zašto smo odlučili da ostavimo ovo svedočanstvo naših dodira.

When thirty-five years ago I got off a train and found myself between the Apuan Alps and the Tyrrhenian Sea, in sunny Versilia, I could have never dream how this journey through time and space was permanently to change me and the world around me. Among the first artists I met in Italy was Athos Ongaro, with whom I occasionally shared apartment and studio, and exhibited together in Italy and abroad. Meanwhile, each of us went on personal journeys (America, India, Ceylon) until we finally met again in Belgrade. Over time we changed our roles, I made sculptures while he decided to paint. As I became a citizen of Italy, Athos is now in the same position in Belgrade. That is why we have decided to leave this testimony of our connections.

Quando trentacinque anni fa scesi dal treno e mi trovai nella soleggiata Versilia, tra le Alpi Apuane e il mar Tirreno, non potevo immaginare come questo viaggio attraverso lo spazio-tempo avrebbe cambiato me e il mio mondo. Athos Ongaro fu tra i primi artisti che incontrai. In diverse occasioni dividemmo casa e studio, oltre ad esporre insieme in Italia e altri paesi. In seguito ognuno di noi partì per l'America, India, Ceylon per incontrarci poi, di nuovo, a Belgrado. Nel frattempo alcune cose erano cambiate: io mi interessavo di scultura mentre lui si impegnava nella pittura, io diventavo cittadino italiano mentre Athos si trovava nella stessa posisizione a Belgrado. Per questo abbiamo deciso di lasciare una testimonianza del nostro essere connessi.



VAGABONDO: ATHOS ONGARO

Ljubav me je dovela u Beograd i, kao i za većinu umetnika, ljubav je pokretačka snaga za moje stvaranje. Ipak, hajde da upotrebimo njeno izvorno ime Eros jer nova imena, iako opisuju mnoštvo funkcija, zanemaruju onu najvažniju – tvorca prostora-vremena i svega što je u njemu. Eros je takođe uspostavljao mostove između čoveka i božanskog, koje smo mi tokom vremena u racionalističkom besu srušili. Kao što stara priča pripoveda, njegova lepa i znatiželjna djevojka Psiha napravila je zbrku, a kako je prevazići danas možemo samo da nagađamo. Tačno je da je Leonardo rekao "Slika je mentalna stvar", ali za vagabunde kao što smo mi dovoljna je noćna pesma slavuja koja okrepljuje srca.

Love drove me to Belgrade and, like for most artists, love is the power behind my work. But let's use its original name, Eros, because the new one covers too many functions and forgets that of the creator of space-time and everything in it. Eros also has built bridges between the visible and the invisible, links between the human and the divine, which we subsequently demolished in a rationalist fury. As the old story goes, his girlfriend, the beautiful and curious Psyche, made the mess - how to overcome this crisis is a guess. It's true that Leonardo said "Painting is a mental thing" but to us vagabonds the nocturnal song of a nightingale refreshes the heart.

L'amore mi ha portato a Belgrado e l'amore, come per la maggior parte degli artisti, è il propulsore del mio lavoro. Ma vorrei chiamarlo col suo nome originale, Eros, perchè i nuovi descrivono troppe funzioni trascurando quella di creatore dello spazio-tempo e ciò che contiene. Eros è anche l'artefice di quei ponti tra visibile e invisibile, contatti tra il divino e l'umano, che con furia razionalista abbiamo demolito. Secondo il mito fu la sua morosa, la bellissima e curiosa Psiche, a combinare il pasticcio - ora la scommessa è come rimediare. Leonardo ha detto "La pittura è cosa mentale" ma a noi vagabondi il canto notturno di un usignuolo rinfresca il cuore.


No comments:

Post a Comment